Dan u životu paraolimpijskog triatlonca, Allyse Seely

Osvajačica zlatne medalje u Rio De Janeiru na Paraolimpijada 2016. godine Allysa Seely, podijelila je sa svijetom kako provodi dane spremajući se za prolongirane Paraolimpijske igre u Tokiju.

Uprkos tome što se olimpijske igre u Tokiju 2020. prolongirane za 2021. godinu, većina paraolimpijskih i olimpijskih sportista još uvijek ulažu velike napore i treniraju za kvalifikacije, a to uključuje i osvajačicu zlatnu medalju iz paraolimpijskih sportova 2016., Allysu Seely. U stvari, izazovi koje je Seely prešla da postane profesionalni sportista daju joj mentalnu prednost, prepreke su nešto što je dobro upoznala na putu do zlatne medalje.

Allysina priča

Dok je bila na na univerzitetu u Arizoni, Seely se upoznala sa triatlonom nakon što je godine provela u trčanju i plesovima. Poput većine, ona je to napravila i bila je opčinjena. Triatlon je bio njena nova “stvar.”

,,Zaista sam se zaljubila u sport, kulturu, zajednicu”, komentirše Seely. ,,Dugo sam ovdje (u triatlonu), puno duže nego što sam predviđala!”

Kad je Seely startovala u triatlonu, nije bila sportista sa invaliditetom. U posljednjim godinama na univerzitetu, njeno zdravlje postajalo je sve lošije i dijagnostifikovan joj je nedostatak propriocepcije, što predstavlja sposobnost tijela da kaže gdje su joj udovi u prostoru i u kojem položaju, gdje se mišići stežu sami i ne dobijaju normalan neurološki signal da ih opominje kada se trebaju kontraktovati a kada opustiti.

Zbog ove dijagnoze i pratećih činioca iste, utvrđeno je da Seelyjevu lijevu nogu treba amputirati do kuka. Iako joj je većina doktora rekla da ,,nije realno” da Seely sebe smatra sportistom nakon operacije, Seely nije htjela da se odrekne triatlona.



,,Što mi je više ljudi govorilo “ne”, to sam ja više željela nastaviti”, govori Seely. ,,Na sportskom mitingu Collegiate Nationals, neko mi je pričao o paratriatlonu… zatim sam otišla na Državno prvenstvo u paratriatlonu i to je započeo moj novi put (postala sam profesionalni triatlonac).”

Dan u životu Allyse Seely

U 31. godini ali i dalje ova paratriatlonka ide punim gasom (trenirajući do 30 sati sedmično) prema cilju da se osvoji još jedne zlatna medalja na Paraolimpijadi sljedećeg ljeta. Allysa je dozvolila uvid u to kako izgledaju njeni dani u udobnosti njenog doma u Colorado Springsu, Colorado, godinu dana prije nove Paraolimpijade.

05-05:30 –> Probudim se i vodim Mowglija i Bentleyja, moja dva psa, u šetnju. I spremam se za bazen.



06:45 –> Idem na bazena, trening se nekada radi 90 minuta, a nekada imam i po dva sata plivanja.

10:00 –> Doručkujem sa svojom ekipom. Zatim odgovaram na e-mailove, ažuriram svoje društvene mreže, posvetim se fanovima i drugim sportistima i ažuriram svoj blog.



11:00 –> Priprema za drugi trening u danu; bicikol ili trčanje u trajanju od jedan do tri sata.





14.00 –> Ručak u čijem slopu imam odmor i oporavk; zatim istezanje, rad na pjenastom valjku i  Normatec čizme. Brza pauza za opuštanje između sesija!

15:00 –> Pripremanje za treću i posljednji trening dana; rad na snazi ili opet biciklo ili trčanje.



17.00 –> Kratak pregled kod terapeuta ili ljekara sportske medicine kako bi se obavile masaže mekog tkiva.

18:30  –> Pojede se hranljiva večera, druženje sa Mowglijem i Bentleyem, i gleda se Netflix.

20:40 –> Spavanje.

Ostati zdrav

Pored svog fokusa na treninge i oporavak, Seely ostaje svjesna mnogih zadataka „iza kulisa“ kako bi njeno tijelo neometano radilo svoj posao.

Prvo, paraolimpijac mora voditi računa koliko soli uzima, previše natrijuma može rezultirati laganim tjelesnim nadimanjem, prouzrokujući nelagodu kad se pokušava uklopiti u svoju protetiku. Profesionalac takođe uključuje svoj prostetik na temelju treninga: imate prostetiku za biciklizam, za trčanje, dizanje tegova i za kežual svakodnevno nošenje.

Seely se takođe suočava sa izrazito promjenjivim krvnim pritiskom i radom srca, što znači da se vrlo lako može desiti da izgubi svijest. Sigurno je reći da ishrana, san i stres imaju veću ulogu u Seelyjevom režimu treninga nego kod većine sportista.

,,Ravnoteža sna i ishrane važna je za kontrolu mojih neuroloških simptoma”, ističe Seely. ,,Mnogo se ulaže u to da održavam najbolju moguću homeostazu u svakom trenutku.”

Neurološki izazovi ove zlatne olimpijke takođe utiču na njen svakodnevni raspored.

,,Vidjećete na mnogim mojim fotografijama da na desnoj nozi nosim narokvicu. To nije samo zato što nosim protezu i da stopalo/noga dobija više posla”, rekla je Seely. ,,Moje desno stopalo bukvalno se kotrlja samo pod sobom. Da hodam bez te narokvice, hodala bih na gornjem dijelu stopala.”

Stvari poput vožnje bicikla visokim tempom mogu prouzrokovati da se nervni signali prebrzo aktiviraju, prouzrokujući mišićno stezanje i konfuziju u istima. Seelyjevi izazovi sa propriocepcijom takođe znače da mnogo gleda prema dole kako bi vidjela fizičko postavljanje stopala u papučice ili koračanje dok trči.

,,Puno puta ne znam gdje su mi noge dok trчиm”, primijetila je Seely. „Ako me gledate kako trčim, možete vidjeti kako često gledam ka dole, prema stopalima. Ako se uključujem na biciklu, moram pogledati dole… da ne udarim u zemlju svojom pedalom. Kad trčim i približavam se krivini, gledam dole da se ne bih saplela sama o sebe.”

Može se sa sigurnošću reći da je Seely majstor mentalnih i fizičkih aspekata svog tijela jer im je odana, detaljno orijentisan triatlonac koji radi sve što je potrebno da bi bila uspješna. Iako je Seely vrhunski paraolimpijac, otkriva da je zabluda o para-sportistima da su “spori” ili nekako atletski u zaostatku za svojim kolegama bez invaliditeta. To je tako daleko od istine.

“Iako (paratletičari) imaju “invaliditet” i dalje smo brzi”, poručuje Seely. ,,Svako od nas se trka sa različitim invaliditetom, ali mi se možemo sa tim i time se ponosimo. Nemojte nas podcjenjivati.”


Izvor: Triathlete
Foto: Paraolympic, Triathlete