Top

Šta se broji i “pravi” lični rekordi


Prošle subote, Matt Fitzgerald, autor i saradnik na trkačkom sajtu PodiumRunner, ostvario je svoj lični rekord u 10K trci. Trku je završio sa vremenom 33:25, što je 9 sekundi bolje u odnosu na njegov prethodni najbolji od 33:34. Bio je, naravno, zatečen; posebno kad ima 49 godina.

Škakljiva stvar je što su 33:34 trčali u pravoj trci, 2007. Davis Turkey Trot, gdje je staza certifikovana, digitalni tajming, ostali trkači bili su na stazi, a rezultati su objavljeni. Ovoga puta prikazan je sam, u pokusu vremena, mjeren GPS-om, a rezultati su samo na Matt-ovom satu.

Što bi trebao smatrati svojim ličnim rekordom? 33:34 ili 33:25?

Kasnije toga dana, Matt je postavio pitanje svojim prijateljima na Facebooku: „Prije COVID-a nikada ne bih smatrao da se rezultat vremena preko GPS-mjerenja računa kao lični rekord. Sada nisam baš siguran. Što kažete: lični rekord ili ne?”

133 ljudi je odgovorilo, velika većina je rekla “Naravno!” Ali oni protiv su bili neodlučni zbog toga što se ne broji digitalno na stazi i sa trkačima, a nekoliko njih je predložilo korištenje različitih kategorija za lična vremena.

Sve je o konkurenciji

Argument da se ne računa GPS mjerenje vremena kao lični rekord jer nije bilo dodatnih izazova stvarne trke. ,,Kao takmičarski trkač/triatlonac/trener već pedeset godina moj odgovor je NE!!!”, rekao je Scot Moser. ,,Veliki napor je prvi, ali postoji toliko toga više od samog napora, što ulazi u trku. Suočavanje sa pred-trkom, odgađanjem trke, vanjskim uslovima i šta je najvažnije, naletima adrenalina koji se događa u takmičarskom smislu.”

Masters prvak i kolumnista Pete Magill imao je slično mišljenje: „Oprosti, super trčanje! Ali nema ličnog rekorda! Veliki dio izazova u vezi ličnog rekorda je da se morate trkati određenog dana, u određeno vrijeme, bez obzira na vanjske uslove i baviti se onim ko je pored vas u trci. Uvijek sam smatrao da sam za 1-2 posto bolji od stvarnog ličnog rekorda uz sve gore navedene faktore.”

,,Ne, ne, nema ličnog rekorda tu, osim ako nije trka u pitanju. Previše se tu scenario razlikuje od trke”, rekla je Laura Zimmitti i dodala: ,,To je pomalo liči na Kipchogeov ispod-2-sata maraton.”

Zamislite, to podsjeća na Kipchogeov pokušaja da istrči maraton ispod dva sata, kao i polemika oko toga je li njegov nastup išta značio. Na stranu falange srčanog ritma, Kipchogeovo vrijeme nije svjetski rekord, jer nije bio u okruženju trke. To su pravila međunarodne konkurencije. Ali, da li je 1:59:40 njegov lični rekord?

Oni koji negiraju legitimnost ličnih rekorda sa vremenskim intervalima vjeruju da je trka u osnovi takmičenje dva ili više trkača kako bi se vidjelo ko može brže preći zadanu distancu. Vrijeme je prilično nevažno; služi samo za poređenje performansi trkača sa drugima na drugim mjestima i vremenima. Ostale lokacije i vremena moraju biti što je moguće sličnije, uključujući i to u sličnom takmičarskom okruženju. Lični rekord nema smisla osim u odnosu na ostale lične rekorde u takvom okruženju, koje je slično.

Ovako je Matt vidio trčanje u idealnom slučaju: ,,Trčanje je za mene više od sporta, ali prije svega sport,” Matt je napisao kada su ga pitali kako se on osjeća oko toga. ,,Moja je želja da najbolji takmičari budu u konkurenciji na način koji im ne ostavlja mjesta za odbacivanje bilo čega i bilo kojih faktora koji čine trku zanimljivom.”

Kao i svi mi, i Matt se mora suočiti sa svijetom bez takvih mogućnosti. ,Ali to trenutno nije moguće”, napisao je. ,,To me malo frustrira, ali samo malo, jer dobijam veliko zadovoljstvo jer sebi dokazujem šta mogu učiniti.”

Takmičeći se protiv vremena

Dokazati sebi što sve možemo učiniti, takmičeći se da budemo svoje najbolje ja, to je ono što većina nas u paketu ionako radi. Za većinu nas, bez obzira ko je u trci sa nama, vrijeme je naš najveći protivnik. Često ne znamo i nije nas briga u koje smo mjesto došli. Trka se ne odnosi prvenstveno na trčanje protiv drugih, već na struktuisano okruženje u kojem se službeno registruje vrijeme – a te ocjene, lični rekordi, su mjerodavan pokazatelj statusa svakog trkača.

Sa tog gledišta, vremenski intervali su prihvatljiviji način takmičenja, legitiman način mjerenja naših treninga i trkačkih napora, mjerenja napretka, a možda čak i poboljšanja naših najboljih dosadašnjih performansi.

Čak i ako cijenimo vrijeme na daljinu kao osnovni cilj takmiče0nja, ipak je ta struktuisana postavka trke važna. Ako ima kredibiliteta, trke imaju tačno odmjerene kurseve i vremenske sisteme. ,,Službeni rezultati” govore svijetu da smo zapravo toliko brzo pretrčali tu distancu. Čak i ako nikoga više ne poznajemo i ne brinemo, poznavanje potvrđene legitimnosti uloga ključno je za naše zadovoljstvo.

Iako radimo na potvrdi, možemo imati legitimitet i u vremenskom suđenju. Matt je napisao, ,,Volim se takmičiti, a konkurencija djeluje samo sa strukturom i standardima. Samozarađen uspjeh čini me uspješnim.” U slučaju sa vremenom na 10K trci, kaže da mu je izmjereno kretanje u krug i pokazalo se da je nešto duže od onog što je rekao njegov GPS sat. ,,Znao sam da će mrzitelji ionako mrziti, ali znao sam i to da bih se, ako objavim neko vrijeme na udaljenosti od najmanje 10K, a vjerojatno i duže, osjećao zadovoljno rezultatom na način koji nije mogao biti poljuljan bilo kojom količinom vanjskog cinizma.”

Na kraju, međutim, još uvijek nije odgovorio na pitanje, pa su mu ga ponovili: „Za 10 godina, ako ovo bude vaš 10K najbolji rezultat, da li ćete ga posmatrati kao legitiman lični rekord?”

,,Vjerojatno”, odgovorio je, ,,ali kontekstovao bih to kad god imam šansu.”

Sa zvijezdicom

Nekoliko odgovora na facebooku takođe je odgovorilo na tu ideju kontekstualizacije ličnih rekorda sa vremenskim intervalima. Jedan je predložio da ih nazovemo BKT (Best known time – najbolje poznato vrijeme). Drugi je predložio razliku između ličnih rekorda u trci s certifikatom (PR) i najboljih ličnih vremena (PB), iako to djeluje samo za Amerikance, jer većina ostalih govornika engleskog svijeta širom svijeta koristi PB za ono što Amerikanci nazivaju PR-om.

Najtačniji i možda najprikladniji odgovor bio je od Martina Walsha koji je jednostavno napisao, “zvjezdica.” (*)

Činjenica je da svaki PR, čak i svaki rezultat trke, ima zvijezdicu. Zvezdica bi mogli biti uslovi (savršena temperatura, pozadinski vjetar,… itd.), staza (Bostonov mrežni spust…), teren (savršena grupa za pješačenje koja vas je povukla…), oprema (super patike,… itd.) ili čak anomalija u stazi ili vremenu.

Slučajno, pitajući Matta što će reći za 10 godina, počeli smo razmišljati o onome što smatramo najboljim vremenom u životu. Bila je to certifikovana staza i prihvaćena, glavni događaj, tako da nemam poteškoća tvrdeći ga kao svoj PR.

Poenta

Izraz “ne osjećam” je ključan. Niko drugi ne bi znao i nije nas briga kad bismo tvrdili naš polumaratonski PR, 7 sekundi brže od svog najboljeg službenog vremena. I niko vas ne može nazvati lažovom ako tvrdite da je vaš lični rekord postignut na vremenskom intervalu. Ne postoje pravila upravljanja za ostvarivanje ličnih rekorda. Ionako nije važno šta bilo ko drugi misli: ako znate da je trud bio zakonit i ako smatrate da zadovoljava kriterijume fair-play takmičenja, možete ga nazvati svojim ličnim rekordom.

Ono što je još važnije jest da smo pronašli mjesto u kojem se možemo takmičiti i koje smatramo stvarnim i vrijednim. U redu je i reći da rezultate možete računati samo u “stvarne trke”, ali to vam sada ostavlja nikakve šanse da slavite nastupe, bez olakšanja u pogledu. Matt kaže o svom zadovoljstvu u dokazivanju stvari čak i van konteksta stvarnih trka: ,,Ne bih trenirao toliko naporno kao što sam to u posljednje vrijeme radio!”

Ono što je važno jest težnja ka savršenstvu. Matt je dovoljno brz da bi mogao pobijediti u trkama i postavljati rekorde master nivoa. Ali čak i za njega, samo trkanje ima smisla, jer, kako kaže, „dublje zadovoljstvo za mene je proces bavljenja trčanjem na ozbiljnom nivou. Volim vidjeti šta mogu učiniti ako testiram svoje iskustvo i znanje, strast i disciplinu do apsolutnih granica.”

To možemo učiniti sami sa satom jednako dobro kao i u maratonu. Postoji puno elemenata trka koje ne možemo duplicirati, a šta nam nedostaje, ali postavljanje ličnog rekorda ne mora biti jedan od njih.

Da, naši virtuelno postavljeni lični rekordi sa vremenskim intervalima imaće zvjezdice, ali zašto? Lični rekordi uvijek imaju zvijezdicu pored svog vremena!


Izvor: Podium Runner
Foto: Outside Magazine