Top

Uticaj hranjivih masti na maratonski performans


Novo istraživanje prehrambenih navika maratonaca u srednjoj grupi pokazuje da neki konzumiraju dijetu koja ograničava njihov učinak i može povećati rizik od srčanog udara. Tačnije, sporiji finišeri konzumiraju znatno manje mononezasićenih i polinezasićenih masti u odnosu na brže trkače, kao i znatno manje kalijuma i magnezijuma.

Glavni istraživač:

Istraživanja je sprovela doktorica Emma Roca i njene kolege iz Barselone, Španije. Roca je vrhunska ultramaratonska trkačica koja se često takmiči u SAD-u, gdje je pobjedila na 160 kilometara Leadville Trail (2014.) i završila na petom mjestu u Zapadnoj državi (2015.). ,,Obožavam trčati i samo trčati, ali takođe me brine zdravlje drugih trkača, posebno njihov trening i ishrana prije trke”, rekla je ona. ,,Želim istražiti njihove pripreme i vidjeti postoje li posljedice “lošeg domaćeg zadatka” kod njih“. (Zanimljiva napomena: Poput američkog maratonca Kellyna Taylora, Roca ima iza sebe rad kao vatrogasac).

Pitanje:

Među grupa maratonaca, postoji li veza koja povezuje njihovu ishranu sa njihovim performansom na maratonu i naravno mjere zdravlja njihovog srca?

Ispitanici:

Ispitanici su regrutovani na maratonu u Barseloni 2016. godine. Svi su bili muškarci, prosječne starosti od 38 godina. Trenirali su kao trkači u prosjeku već 9 godina.

Rezultati:

Brzi trkači konzumirali su znatno više masti, naročito mononezasićene i polinezasićene masti, nego sporiji trkači. Takođe su unosili znatno više kalorija (uglavnom zbog veće potrošnje masti), kalijuma, magnezijuma i vlakana. Brzi trkači težili su znatno manje od sporih trkača i trenirali su više, otprilike su imali 80 kilometara sedmično naspram 64 kilometra sedmično od strane sporijih trkača. Ta razlika nije bila statistički značajna.

Brzi trkači imali su umjereno bolje očitavanje holesterola od sporih trkača. Takođe su proizveli znatno niže markere oštećenja mišića i srca u postmaratonskom procesu.

Zaključak:

,,Maratonci koji su konzumirali odgovarajuće količine nezasićenih masti, kalijuma i magnezijuma bolje su se ponašali i pokazali bolje kardiovaskularno zdravlje”, rekao je Roca.

Posebno je napomenula da je grupa bržih trkača imala manju težinu od grupe sporijih trkača uprkos većem unosu kalorija (a možda i zato što su trenirali više). Ona vjeruje da bi mala težina mogla imati nezvisne maratonske prednosti u smislu bola nakon trke i povišene srčane biomarkere.

,,Spori trkači imaju najviše porasta biomarkera povezanih sa oštećenjem mišića i upalama”, rekla je Roca. ,,Neprimjerena težina uključuje probleme koji prelaze u loše rezultate.”

Ograničenja:

Teško je razmrsiti učinke bolje ishrane, boljeg treninga i zdravije težine. Šta daje superiornije rezultate u ovom poređenju?

Primjenjujte ovu poruku kući:

Zašto ne ciljati na sve tri oblasti? U najmanju ruku, prilikom maratonskih treninga, svakako konzumirajte dovoljne dnevnih kalorija. Roca je napomenula da je grupa bržih trkača pojela više orašastih plodova i sjemenki, te voća i povrća nego grupa sporijih trkača. Ova hrana ima zdravu masnoću i odličan sadržaj kalijuma i magnezijuma, upravo one hranjive tvari koje brze trkače razlikuju od sporih trkača.


Izvor: Podium Runner
Foto: Pharmacy.biz