Kako prepoznati dobrog trenera?

Tema o kojoj sam se dugo dvoumio da li da pišem o njoj ili ne je upravo ova — trener! Tko i što je zapravo ta osoba te prije svega kako prepoznati kvalitetnog trenera.

Prvo bih počeo od toga da ima svakakvih trenera nevezano o kojem se sportu radi. Bilo to trčanje, fudbal, plivanje ili neki drugi sport, uvijek se nađe osoba koje su više ili manje posvećene svome radu. Ono što sam također zaključio je da mali broj osoba konstantno ulaže u sebe. To je naravno vrlo bitno jer s vremenom se mijenjaju tehnike, tehnologija, a na kraju i sam pristup osobama koje se trenira.

U svome “sportskom životu” sam najduže trenirao tri sporta. To su plivanje s perajama/ronjenje, fudbal i sada trčanje. Kada se zbroji vrijeme koje sam proveo u sportu, dođem do brojke koja prelazi 20 godina. Da, bome je dvadeset godina puno i za to vrijeme sam upoznao puno osoba koje su se nazivali trenerima. I doslovno na prste jedne ruke mogu nabrojati one koji su i stvarno bili treneri.

Pa u čemu su se ti treneri razlikovali od “ostalih” trenera?

Osobine koje bih prije svega izdvojio kod tih osoba su — smirenost, skromnost i samozatajnost. Sve su to bitne osobine te one koje izdvajaju kvalitetnu od ostatka. Možda se s nekim od navedenih osobina rodiš, ali sam siguran da se sve one mogu i usvojiti ako stvarno vjeruješ u sebe i svoje znanje koje želiš prenijeti na druge. Svi znamo da znanje moraš steći iskustvom, ali i tu ima svega. Velika je većina onih koji imaju iskustvo, ali ne znaju ga prenijeti na druge i obratno.

Jedan detalj koji sam uvijek uočio je taj da kvalitetan trener rijetko sebe hvali.

Pusti da to za njega odrade rezultati i ljudi koje trenira. Svi oni koji se stalno hvale nekim rezultatom, koga sve treniraju i razno raznim epitetima koje vole da ih okružuju obično iza maske skrivaju — loše trenere. Barem je tako uvijek do sada bilo moje osobno iskustvo. Ako imaš neke slabosti, njih je naravno najlakše sakriti iza nekog lažnog paravana koji na kraju uvijek padne.

U timskim sportovima je teže imati kvalitetnog trenera jer obično igrači nisu ti koji odlučuju tko će biti trener nego to odrađuje uprava kluba.

Ali zato u individualnim sportovima poput trčanja mi sami možemo odlučiti tko će nam biti trener. Naravno ako imamo potrebu za time, a ona nekako dođe sama s vremenom. Kada se odlučiš za neki ludi podvig za koji misliš da možeš napraviti, ali nisi siguran kako ga izvesti, onda je tu bitna osoba trener koji te pravilno usmjeriti.

Kao što sam spomenuo, prilikom odabira osobe za koju bi voljeli da vas trenira, pripazite malo na spomenute osobine. Već nakon par izmijenjenih rečenica sa sugovornikom možete procijeniti da li je to prava osoba ili ne. Ako razgovor ne krene u smjeru što vi želite, nego se počne pričati o prošlosti, prošlim uspjesima i slično, znate da ste krivo skrenuli. Nema tu sreće. Tražite dalje! Bitno je da trener vas sluša, vaše želje te se prema vama odnosi kao da ste mu jedini.

Za kraj treba spomenuti i napredak. Imali mi trenera ili ne, treba znati da napredak u svim sportovima IDE POSTUPNO!

U trčanju je to otprilike 5k — 10k — 15k — 21k pa na više. Nemojte pokušavati ništa na brzaka, za sve treba vremena. Nekada pričamo i o godina. Nisam jednom imao prilike vidjeti kako “pravi” treneri svojim savjetima o prečacima znaju zajebati osobe koje treniraju pa da na kraju dođe i do ozljeda. Prije svega pamet u glavu!