Prva trka poslije pandemije korona virusa

Luda vrućina, 30 etapa i velike planine; donosimo vam izvještaj sa Vijetnamskog HTV kupa, prva post-korona trka. Trka je prethodno imala tridesetak etapa i prolazila kroz Laos i Kambodžu.

Napokon je stigla dobra vijest kada je najavljeno da će se biciklističke trke vraćati na cestu i na naše ekrane, iako iz prilično neočekivanog izvora.

HTV Kup najveća je i najstarija biciklistička trka u Vijetnamu, sa 32. izdanjem koje počinje u utorak, 19. maja i održava se u preko 18, da, dobro ste pročitali, 18 etapa. To je u osnovi Grand Tour. Prije dvije godine imali su 30 etapa i prošli su kroz Laos i Kambodžu, tako da je ovo i veće od Grand Tour.

Iako ima 97 miliona stanovnika i dijeli dugu granicu sa Kinom, odakle potiče korona virus, zemlja jugoistočne Azije zabilježila je tek nešto više od 300 slučajeva koji su umrli u toku pandemije. Vijetnam je preduzeo ekstremne mjere za suzbijanje virusa nakon njihovog prvog slučaja 23. januara, zatvarajući granice i pokrenuvši veliku operaciju praćenja pandemije. Prošlo je gotovo mjesec dana od virusovog posljednjeg prenosa u zajednici i zbog toga se zemlja ponovo počinje otvarati.

Obično zakazan za april, HTV kup ponovo je gurnut korona virusom, ali kako se mnogi aspekti normalnog života vraćaju u Vijetnam, biciklističke trke takođe polako dolaze na svoje.

HTV označava televiziju Ho Chi Minh, koja organizuje i prenosi trku, a od 2018. godine prikazuje se uživo na YouTube i Facebook profilima. U ovoj, dosad propaloj sezoni, Vijetnam ima priliku pokazati svoj premijerni biciklistički događaj svjetskim ljubiteljima biciklizma koji su očajni bez akcije na biciklističkim stazama.



Prvo, kratka istorija HTV kupa. Uvodna sjednica održana je 1988. godine sa ciljem ne samo promocije HTV marke, već i kako bi se zaposlenima omogućilo razvijanje njihovih vještina u živom prenosu. Kako je trka postala sve popularnija tokom godina, broj etapa se povećavao i čak je počeo posjećivati susjedne zemlje do 2006. godine.

Poput evropske velike turneje, trka sadrži planinske etape, ravne sprinterske etape, kao i promjenjive vremenske uslove. Trka se obično održava u aprilu, a njihov ekvivalent je finiš Tour de France na Champs-Élysées u Parizu, a ovdje je cilj u palati nezavisnosti u gradu Ho Chi Minh u podne 30. aprila, što se poklapa sa godišnjicom Dan ujedinjenja 1975. godine. To događaju daje patriotski značaj, a trka je postala plodno mjesto za otkrivanje i razvoj mnogih najboljih biciklista u zemlji.

Ukupna distance trke 2020. godine je iznosila 2.183 km, sa 12 ravnih etapa i šest koji idu preko planina ili brda. Najduži uspon je na 15. etapi i dugačak je 20 km, sa prosječnim nagibom od devet odsto. Ako izgooglate Ngoan Muc Pass, smješten 350km istočno od grada Ho Ši Mina, na jugu zemlje, prvo što se pojavljuje je web-stranica sa popisom najopasnijih cesti na svijetu.

Međutim, planinski prelaz u pokrajini Ninh Thuan, koji je Francuzima bio poznat kao Bellevue Pass, poznat je po svojim spektakularnim reljefima na nadmorskoj visini od 980 metara. Jedan dana možete vidjeti okean udaljen 55km odatle.

Vijetnamska biciklistička kultura

,,Da bismo opisali planine i reljef, trebao bi nam još jedan intervju”, kaže Španac Javier Sardá Pérez, koji zajedno s Francuzom Loïcom Desriacom čini evropski kontingent biciklista na vijetnamskoj sceni.

„Popularnost biciklističkih trka u Vijetnamu naglo je porasla u posljednjih pet godina“, kaže Pérez. ,,Prošle godine, kao i sve normalne pro trke, imali smo nevjerovatan događaj zvan Coupe de Hue, u kojem je učestvoao i Cadel Evans, a ja sam pobijedio.” Održano u dvije etape, prvo je bilo ispitivanje vremena uzbrdo od 15,2 km sa prosječnim nagibom od 8,3 odsto koje je započelo na nivou mora i završilo na 1.260 metara nadmorske visine.

Vijetnam ima ukupno 14 biciklističkih timova i svake se godine organizuje oko četiri trke za muškarce i dvije za žene. Uz fudbal i košarku, biciklizam je jedan od najpopularnijih sportova u zemlji. Bicikli su, zajedno sa motorima i skuterima, takođe najpopularniji oblik prevoza u zemlji, a Pérez kaže da mu je trebalo vremena da se prilagodi vožnji među naletom prometa motora.



„Profesionalna scena je ovdje mnogo sličnija sceni u Velikoj Britaniji iz perioda prije nego što je Bradley Wiggins (i njegov uspjeh na Tour de France) proslavio biciklizam“, kaže David Lloyd, osnivač Vela Vijetnama, koji je i direktor Vietnam Trail Series, koja organizuje maratone i ultramaratone kroz džungle.

,,Ovakvu biciklističku strast bi prepoznali ljudi koji su u Velikoj Britaniji bili ljubitelji biciklizma u sedamdesetima godinama prošlog vijeka.” Lloyd kaže kako su vijetnamski timovi duže vremena imali samo domaće bickliste, ali sada imaju nekoliko vozača iz inostranstva. U veće trke se takođe često uključuju ekipe iz regije, sa jednom ženskom etapnom trkom sa australijskom ekipom prošle godine.

,,Iako (u poređenju sa Evropom) nema veliko sponzorstvo, TV pokrivenost i priznanje Grand Toursa, ne nedostaje im ni dužina, ni ambicija”, tvrdi Lloyd, ukazujući na broj etapa koje često sačinjavaju trke.

„Ono što bi ljude moglo iznenaditi jeste to da ove trke uključuju planinske etape koje dovode do suparništva evropskim velikanima, jedan uspon dugačak je preko 30 kilometara od mora do visoravni Dalata.

,,Ovdje u Hoi Anu, gdje sam baziran, često nailazim na mlade reprezentacije na treningu vožnje i oni će ne samo biti u redu s vama što skačete pored staze, već vas aktivno podstiču na to. Ovdje je super prijateljski nastrojena biciklistička kultura.”

Branioc titule

Javier Sardá Pérez počeo je voziti biciklo kada je imao šest godina. Svoje mjesto u juniorskim kategorijama je našao na sjeveru zemlje, na kraju se pridružio reprezentaciji i pobijedio na nekoliko trka protiv najboljeg što je njegova zemlja mogla ponuditi. Međutim, nakon što mu je nedostajalo izazova 2016. godine kada je bio u kategoriji U23, odlučio je prihvatiti ponudu da vozi za japanski tim Victoire-Hiroshima.



,,Bila je to teška sezona”, kaže Pérez. ,,Za prilagođavanje japanskim trkama trebalo mi je nekoliko mjeseci, ali nakon nekog vremena uspio sam početi ostvarivati pristojne rezultate na Japan Pro Tour trkama.”

Sljedeće godine pridružio se vijetnamskom Bikelife timu, trkajući se na HTV kupu i osvaja Kraljičinu etapu te drugo mjesto u GC-u. 2018. se dodatno poboljšao, uzevši niz etapa u lokalnim trkama, kao i prvu ukupnu pobjedu. Imajući iskustva sa evropskim i vijetnamskim trkama, Pérez je sjajna osoba koja nudi uvid u razlike i sličnosti između ta dva biciklistička svijeta.

,,Ovdje (u Vijetnamu) provodimo puno vremena sa timom”, objašnjava. ,,Obično treniramo zajedno svaki dan, što nam pomaže da radimo zajedno i olakšavamo odbraniti dres u trci. Mislim da u Evropi biciklisti više paze na sebe nego da rade za tim u poređenju sa ovdašnjim.”

Inače, trke su prilično prepoznatljive, sa tim da se odvajanja konstantno dešavaju, kao i hitri sprintovi cijele grupe, premda se vozači takođe moraju boriti protiv lošije temperature i visoke vlažnosti vazduha.

Još jedna očita razlika je hrana. ,,Vijetnamska kuhinja vrlo je različita od evropske”, kaže Pérez. ,,Iako u velikim gradovima možemo dobiti sve vrste hrane, ponekad ako imamo cilj u manjem gradu, to je malo složenije.”

Ništa od toga nije zaustavilo Péreza da bude pobjednik izdanja za 2019. godinu, koji kaže kako su se odlična  etapna vremena pokazalo ključnim za njegovu pobjedu. Ali, trka 2018., koja je imala više nego dvostruko više etapa nego kad je pobijedio, bilo je njegovo najluđe iskustvo u sklopu biciklističkih trka u zemlji do sada. ,,Nikad nisam vidio i vodio tako dugu vodio trku i nisam znao ni da je to moguće”, kaže on.

Za izdanje 2020. godine biće preduzete samo neke mjera opreza u svijetlu ovog korona virusa. Ljudi koji žive van zemlje ne smiju učestvovati, što znači da će vozači morati samo nositi maske između trka i prati ruke što je više moguće. U međuvremenu, malo kašnjenje će učiniti trku toplijom nego inače, često dostižući teških 35*C.

,,Vijetnamska vlada napravila je sjajan posao i virus je pod nadzorom”, kaže Pérez. ,,Trenirao sam naporno tokom slobodnih mjeseci, razmišljajući samo o ovom HTV Kupu, pa se nadam da će moje noge i moj tim moći napraviti zaista dobar posao i donijeti još jedan žuti dres u Ho Chi Minh City.”


Izvor: Cycling weekly
Foto: Velo Vietnam, Javier Sardá Pérez Instagram